Skip to content

Studentski sport u Srbiji – žrtva birokratije

Autori: Anđela Perić, Ilija Živković

Dok u Americi mnogi upisuju fakultet kako bi ostvarili što bolju sportsku karijeru, i to se smatra najefikasnijim načinom za dostizanje najviših ciljeva, mnogi studenti na našim univerzitetima uopšte nisu ni upoznati sa time da je moguće uporedo baviti se sportom i studirati, i da postoje sportske ekipe na njihovim fakultetima.

Analizirajući Statistiku nacionalnog sporta u Republici Srbiji za 2015. godinu, indeks fizičke aktivnosti kod omladine iznosi svega 12.2%. Kada suzimo pretragu na univerzitetski sport, dolazimo do poražavajuće činjenice koja pokazuje da se svega 10.000 akademskih građana u Srbiji bavi sportom.

U čemu se ogleda ovakav drastičan pad u broju srednjoškolaca koji nastavljaju svoje obrazovanje, kao i u onima koji onog trenutka kada zakorače na svoje fakultete iz svog sećanja „brišu“ sve što u svom nazivu sadrži reč sport, čijim se bavljenjem, između mnogih dobara, produžava životni vek, još uvek je neistraženo. Bavljenje sportom dokazano pozitivno utiče na zdravlje ljudi. Upravo iz ovog razloga ostaje nejasno zbog čega visokoškolske ustanove nemaju bolju saradnju sa Ministarstvom omladine i sporta, zbog čega najviše ispaštaju studenti.

Pojam sporta, uprkos činjenici da ga obeležava nadmetanje, ima i posebno značenje za način života. Postoje različite definicije sporta, pa i one koje ga opisuju kao igru i zabavu u slobodno vreme..

Međutim, studentski sport u Srbiji je ipak bliži rekreaciji nego ozbiljnom bavljenju sportom. Prema Zakonu o sportu Republike Srbije iz 2016. godine sportista amater jeste sportista kome zarada nije cilj bavljenja sportskim aktivnostima i tim aktivnostima se ne bavi u vidu zanimanja. U članu 2 ovog Zakona navodi se da je sport „delatnost od posebnog značaja za Republiku Srbiju, on je deo fizičke kulture koja obuhvata svaki oblik organizovanog i neorganizovanog obavljanja sportskih aktivnosti i delatnosti u cilju zadovoljenja potreba čoveka za afirmacijom, fizičkim vežbanjem i takmičenjem sa drugima“.

Ministarstvo omladine i sporta, u svojoj Strategiji razvoja sporta za period 2014-2018. godine kao opšti cilj navodi „unapređen školski i univerzitetski sport“, dok kao poseban cilj u okviru istog nalazimo „povećanje ponude sportskog sadržaja na univerzitetima“.

Jedan od ciljeva Ministarstva omladine i sporta; foto: printscreen

Još jedan od posebnih ciljeva ima kao krajnji ishod unapređenje sistema takmičenja u okviru studentskog sporta i samim tim povećanje broja studenata koji se organizovano bave sportom. Ako se još malo zadržimo na ovom dokumentu, uočićemo da je kao opšti cilj u ovom vremenskom intervalu postavljeno i „povećanje obuhvata bavljenja građana sportom kroz razvoj i unapređenje sportske rekreacije“.

Jedna od stavki koja se dotiče naše teme jeste poseban cilj u okviru onog opšteg gde je zapisano „izgradnja i opremanje otvorenih igrališta i sala za univerzitetski sport“.

Najveći problemi studentskog sporta u Nišu

Mišljenje studenata niškog Univerziteta o stanju univerzitetskog sporta u gradu

Prema onlajn anketi koju smo sproveli među studentima niškog Univerziteta, na pitanje „koji je najveći problem sa kojim se suočavate u Univerzitetskoj ligi Niša“, čak 50 procenata njih kao najveći nedostatak označilo je manjak termina za treninge sportskih ekipa, zatim sledi nedostatak objekata u kojima bi se odigravale utakmice sa 25 odsto, a onda i neusklađen raspored odigravanja utakmica, loši uslovi u sportskim salama, itd.

Na otvoreno pitanje o tome koje mere bi trebalo preduzeti zarad poboljšanja statusa univerzitetskog sporta u Nišu, studenti su istakli prvenstveno izgradnju objekta koji bi služio isključivo studentima koji žele da se bave ovim vidom rekreacije, veća ulaganja, veću promociju od strane fakulteta i drugo.

Isečak odgovora studenata iz sprovedene ankete; foto: printscreen

Studenti i nadležni – suprotstavljeni stavovi

Aleksa Begović, član odbojkaškog tima Medicinskog fakulteta, ističe da je najveći problem usklađenost termina za trening.

Aleksa Begović; foto: privatna arhiva

„Za tri godine, koliko predstavljam svoj fakultet, najveći problem sa kojima smo se sreli jeste kasni termin za trening, često od 23 časova uveče. Generalno među studentima vlada i nezainteresovanost. Samo oni koji su se ranije bavili sportom su nastavili to i dalje da rade. Univerzitetski sport nije dovoljno promovisan od strane parlamenata, jer ne podstiču i one ljude koji se nisu bavili da počnu da se bave sportom.“

Sa druge strane, Nebojša Jovanović, predsednik Univerzitetskog sportskog saveza Niša, otkrio je pozadinu nedostatka termina.

Najveći problem – nedostatak sportske infrastrukture

Najveći problem vezan je za nedostatak sportske dvorane koja bi bila namenjena isključivo za studente Univerziteta u Nišu. Studentska sportska dvorana bi bila neophodna da se unapredi sport na fakultetima, jer bez infrastrukture nemoguće je da se ode korak dalje i to predstavlja strateško pitanje. Bez sportske infrastrukture nemoguće je misliti o omasovljenju. Inicijativa za izgradnju ovog objekta postoji već izvestan vremenski period.

Predstavnici Univerzitetskog sportskog saveza Niša ranije su pomenuli kako rade na tome od 2002. godine, ali zbog problema da se nađe adekvatan prostor u Gradu ovo pitanje je i dalje nerešeno.

Kada je u pitanju nedostatak sportske infrastrukture, dekan Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja, Milovan Bratić smatra da bi se izgradnjom Univerzitetske sale stvorio dodatni, sportski ambijent Čaira, jer prva asocijacija za sport u ovom gradu jeste upravo Čair. Time bi se rešio problem same sale i prostora Fakulteta sporta konkretno, ali i univerzitetskog sporta.

Iako još uvek nije stavljen paraf na kompletnu priču o izgradnji sportske dvorane, prema Bratićevoj tvrdnji, neosporna je želja Fakulteta sporta s jedne i predstavnika Grada s druge strane u ovom procesu da se on pokrene, te je dodao kako se nada da bi, ukoliko sve prođe kao što je planirano, dozvola za početak aktivnosti mogla da bude izdata početkom jeseni.

Kako bi univerzitetski sportski kompleks mogao da izgleda predstavljamo u nastavku:

Prema rečima Nebojše Jovanovića, predsednika Univerzitetskog sportskog saveza Niša, izgradnja sportske hale bila je strateški zacrtana u strategiji razvoja ovog grada za 2018. godinu.

Analizirajući dokumentaciju objavljenu na sajtu Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja, došli smo do informacije koja „odaje“ lokaciju na kojoj se planira izgradnja univerzitetskog sportskog kompleksa. Naime, Fakultet sporta raspisao je 12.03.2019. tender za izradu tehničke dokumentacije za izgradnju sportske dvorane i otvorenih sportskih terena za potrebe Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja u Nišu na određenim katastarskim parcelama.

Nakon završetka tendera, komisija Fakulteta ocenila je krajem marta ove godine svaku od tri pristigle ponude i nakon stručne analize odlučila da za ovaj posao angažuje Studio za projektovanje „Creative. DVA“ iz Niša, čija je ponuda izrade dokumentacije bila najpovoljnija i iznosila 450.000 dinara, odnosno da sa ovim ponuđačem zaključi ugovor.

Specifkacija javne nabavke; foto: printscreen

Zahvaljujući javno dostupnoj bazi Republičkog geodetskog zavoda uspeli smo da uvidom u istu s preciznošću odredimo tačnu lokaciju i prostor na kome se planira izgradnja ovog objekta i koji je predmet javne nabavke o kojoj smo prethodno govorili.

Predviđene parcele za izgradnju kompleksa; foto: printscreen

Neispunjena obećanja

Zvaničnici Grada pokrenuli su pitanje izgradnje multifunkcionalnog sportskog objekta koji bi bio dat na korišćenje i studentima pre gotovo 10 godina. Tadašnji direktor Direkcije za izgradnju grada, Branislav Jovanović, u izjavi za Večernje novosti, rekao je da će prema planu do 1. januara 2012. godine, na „đačkom ostrvu“, biti gotova najsavremenija i najmultifunkcionalnija sportska hala u ovom delu Srbije. Hala „Car Konstantin“, kako je planiran naziv ovog objekta, biće vredna oko 600 miliona dinara, i u njoj će biti mesta za 9.000 gledalaca.

Kompjuterski prikaz Hale „Car Konstantin“; foto: printscreen

O ovoj temi tokom narednih godina pisali su i mnogobrojni drugi mediji, među kojima su Politika, Blic, B92, Istinomer kao i Južne Vesti.

U nastavku teksta donosimo hronološki poređane izjave niških zvaničnika o ovoj temi:

Drugi veliki problem – finansiranje

Ovde dolazimo do pomalo čudnog razvoja situacije. Ranije pomenuti državni organ, Ministarstvo omladine i sporta, kada su u pitanju finansijska sredstva pre svega, sarađuje isključivo sa nacionalnim savezima – onima koji u svojim nazivima sadrže reč „Srbija“ . Granski sportski savezi – oni koji u svom nazivu sadrže ime određenog grada ili mesta, sredstva za svoje funkcionisanje dobijaju slanjem svog programa na godišnji javni konkurs koji objavljuje gradska uprava njihovog grada, nakon čega članovi komisije za dodelu sredstava u oblasti sporta daju predlog da li određeni program koji je dospeo treba prihvatiti i u kojoj meri. Univerzitetski sportski savezi, kao granski savezi, finansiraju se najpre posredstvom javnih konkursa koji objavljuju njihovi matični gradovi i putem konkursa Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja.

Postavlja se pitanje, zašto Ministarstvo omladine i sporta, koje bi trebalo da služi kao spona između amaterskog i profesionalnog sporta, i koje je u svom planu za razvoj sporta navelo da posebnu pažnju treba usmeriti na univerzitetski sport, nema nikakvog udela u finansiranju ovih organizacija?

Ministarstvo prosvete najveći finansijer univerzitetskog sporta

Iako je jednom Ministarstvu primarno zaduženje sport, jedina veza koju ima sa univerzitetskim sportom jeste finansiranje Univerzitetskog sportskog saveza Srbije, ali ne i finansiranje sportskih saveza u univerzitetskim gradovima. Univerzitetski sport u životu ipak održava Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja koje je glavni izvor sredstava. Reklo bi se, pomalo čudno.

Prema dokumentaciji do koje smo uspeli da dođemo zahvaljujući Zahtevima za slobodan pristup informacijama od javnog značaja predstavljamo koliko su univerzitetski savezi dobili sredstava od ovog Ministarstva i matičnih gradova u vremenskom intervalu od 2015.-2018. godine.

Ministarstvo prosvete najviše pomaže razvoju Univerzitetskog sporta

Ministarstvo prosvete predstavlja najpouzdaniji i najstabilniji izvor finansiranja univerzitetskog sporta. Osim u slučaju kada je Univerzitetskom sportskom savezu Beograda 2017. godine, Ministarstvo dodelilo dvostruko manji iznos.

Grafički prikaz kome su odobrena kolika sredstva od strane Ministarstva prosvete pogledajte u tabeli ispod:

Beograd duplirao, Kragujevac ukinuo dotacije

U odnosu na ostale Univerzitetske sportske saveze, beogradski ima ubedljivo najveću podršku od svog grada. Tokom perioda istraživanja, za navedene četiri godine, savez iz prestonice inkasirao je zbirno 16.600.000 dinara za organizovanje studentskih takmičenja i kupova na gradskom nivou. U grafikonu ispod prikazana je visina sredstava dodeljenih ovom savezu, gde se može videti značajan rast u poslednje dve godine.

Deluje da je grad Niš prepoznao značaj univerzitetskog sporta, budući da je u toku posmatranog perioda značajno uvećao sredstva koja dodeljuje na godišnjim konkursima u ovoj oblasti.

Kragujevac iz godine u godinu izdvaja sve manje iznose za Univerzitetski sportski savez. 2015. godine su dobili 1.700.000 dinara, a nakon toga počinje negativni trend, zaključno sa 2018. kada su bili odbijeni zbog neispunjavanja kriterijuma konkursa. Više o ovom slučaju pogledajte u grafiku koji se nalazi u nastavku teksta.

Univerzitetski sportski savez Novog Sada od svoje gradske uprave nije dobio nikakvu pomoć u poslednje četiri godine. Međutim, ovaj savez ima još jedan izvor finansiranja, a to je Pokrajinski sekretarijat za omladinu i sport. Kako ni oni u početku nisu imali sluha za programe ovog saveza, novosadski savez je tek u 2017. dobio sredstva od Pokrajinskog sekretarijata, u iznosu od 1.000.000 dinara, kao što se može videti u tabeli ispod, gde je prikazano koliko su Univerzitetski sportski savezi dobijali od gradskih uprava, odnosno Pokrajinskog sekretarijata.

Trend porasta dodeljenih sredstava od strane gradske uprave grada Niša, za svrhu našeg istraživanja komentarisao je Nebojša Jovanović, predsednik Univerzitetskog sportskog saveza Niša, koji je izrazio zadovoljstvo načinom odnošenja grada prema univerzitetskom sportu.

Pokušali smo da elektronskim putem dobijemo komentar na ovu temu od strane predstavnika Univerzitetskih sportskih saveza Novog Sada i Kragujevca, ali do dana objavljivanja teksta nismo dobili nikakav odgovor.

Sa druge strane, sportski direktor Univerzitetskog sportskog saveza Beograda, Nikola Maljković, podelio je sa nama svoje mišljenje o finansiranju ovog saveza.

„Studentski sport je prepoznat od strane nadležnih organa, međutim uvek može bolje i više da se pruži, što predstavlja i moto naše kancelarije. Mi bez bezrezervne podrške Sekreterijata za sport i omladinu grada Beograda, pre svih, pa i Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, ne bismo bili u stanju da samostalno realizujemo sve planove i programe. Ne mora nužno da postoji odnos između više sredstava – kvalitetniji rad. Prosto se trudimo da iskoristimo maksimum iz sredstava koje dobijemo i za koje smo zahvalni. Naravno da uvek dođete u situaciju da vam negde nešto zafali, i sigurno da bismo znali šta da radimo sa više sredstava i gde da ih usmerimo.“

Unapređenje i promocija univerzitetskog sporta

Za komentar na ovu temu pitali smo predsednika Univerzitetskog sportskog saveza Niša, Nebojšu Jovanovića, koji je izneo svoj stav da je organizovana rekreacija najbolji način za omasovljenje sporta, kao i da treba osmisliti program sličan SOFI, gde bi studentima bilo omogućeno besplatno korišćenje sportskih objekata, u terminima kada njima to odgovara. Dodao je i da treba „prebrojati“ dobro kojim se resursima raspolaže i na osnovu toga izneti predlog studentima, kako ne bi došlo do situacije da termin bude plaćen, a hala bude prazna, ili sa druge strane da se stvori velika gužva, koja bi bila prepreka samoj svrsi ovakvog programa.

Ipak, da nije sve tako crno, kada je nastava fizičkog vaspitanja u pitanju, pokazuje primer na jednom od fakulteta niškog Univerziteta. Mašinski fakultet prepoznao je važnost bavljenja fizičkom aktivnošću, pored svih studentskih obaveza, i ponudio je opciju ovog vida rekreacije kao izborni predmet. Profesor fizičkog vaspitanja na ovom fakultetu, Vladan Petrović, izjavio je da je Mašinski fakultet od svog osnivanja 1960. godine gajio tradiciju bavljenja sportom i iznedrio poznate sportiste, kao i da nije želeo da ukine ovaj predmet, i da se priča o povratku istog na fakultete poslednjih deset godina ipak samo svodi na priču.

„Iako je ovaj predmet izborni, interesovanje studenata je veliko. Mi ovde imamo nekoliko nivoa; imamo studente koji su u treningu, odnosno aktivno treniraju u nekom klubu, takmiče se u nekoj ligi, a imamo i dosta rekreativaca koji se prijavljuju. Više od polovine studenata je odabrano da predstavlja naš fakultet u takmičenjima u okviru Univerzitetske lige Niša.“

Što se vraćanja fizičkog vaspitanja na fakultete tiče, Petrović je upitao zašto se to do sada nije već realizovalo, i dodao da, ukoliko ministri nisu zainteresovani, ne razume iz kog razloga ljudi iz struke nisu „digli glas“ po tom pitanju.

Koliko je studentima važan ovaj oblik rekreacije tokom studija pokazuju i njihovi odgovori na pitanje „Da li biste podržali inicijativu da se 1% sredstava dobijenih od školarina odvaja za finansiranje i promociju bavljenja sportom?“ gde je skoro 97 procenata odgovorilo potvrdno.

Za stav po ovom pitanju obratili smo se i Milovanu Bratiću, dekanu Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja u Nišu, koji je tom prilikom izjavio kako bi vrlo rado podržao ovakvu vrstu Inicijative, te dodao da je FSFV i ranije bio među prvima koji je podržao inicijative, bilo da su one dolazile od Univerziteta ili od studentskih parlamenata.

Sprovođenjem ankete i iz razgovora sa studentima dolazimo do saznanja da veliki broj njih na svim fakultetima nije upoznat sa pojmom univerzitetskog sporta, i takmičenjima u okviru istog, kao što je Univerzitetska liga, koja se organizuje u više sportova, ali i svi Kupovi, i turniri povodom obeležavanja bitnijih datuma (Sveti Sava, Dan studenata Univerziteta u Nišu, Međunarodni dan sporta, itd.).

Čak 64 % studenata na pitanje „Da li predstavlja svoj fakultet u Univerzitetskoj ligi Niša“ odgovorilo je sa ne, dok je 36 % odgovorilo potvrdno.

Gorenavedeni podaci takođe sugerišu da studentski parlamenti, savezi i organizacije ne obavljaju svoju primarnu dužnost – da informišu svoje studente o svim bitnim dešavanjima na njihovim fakultetima.

Šta studenti misle o radu svojih predstavnika u parlamentima prikazano je u grafiku ispod:

Talenat ispred sistema

Domaćin petih po redu Evropskih univerzitetskih igara koje će se održati u julu 2020. godine biće grad Beograd i Univerzitetski sportski savez Srbije. Prema prvim najavama, na Igrama studenti-sportisti imaće prilike da se nadmeću u čak 25 sportova i sportskih disciplina.

Logo Evropskih univerzitetskih igara 2020.; foto: printscreen

U kojoj meri će organizacija ovog takmičenja doprineti unapređenju stanja u kome se trenutno nalazi studentski sport, da li će ovaj vid bavljenja sportom konačno biti prepoznat od strane medija i ljudi u Srbiji, samo su neka od pitanja na koja se nadamo da ćemo dobiti odgovor u toku godine koja je pred nama.

Imajući u vidu podatke koji su predstavljeni u ovoj priči, a koji govore da se sve veće svote novca izdvajaju za finansiranje sporta (u Nišu se ove godine iz budžeta izdvojilo 397 miliona dinara) a dotacije savezima koji rade u interesu studenata, osim u Beogradu, opadaju ili se u slučaju Kragujevca ukidaju zbog nepotpune dokumentacije, dolazimo do toga da nema preteranog razloga za optimizam.

U prilog tome govore i poslednja dešavanja vezana za evropska univerzitetska takmičenja.

Dva meseca nakon što je delegacija Evropskih univerzitetskih igara na čelu sa Sinišom Jasnićem, čiji su mandat pratile brojne kontroverze, prezentovala Evropska univerzitetska prvenstva koja su trebala da se ove godine održe u našoj zemlji, obelodanjena je informacija da se neće preuzimati organizacija nijednog takmičenja i da studenti-sportisti ove godine neće gostovati kod nas.

Prema prvobitnom planu bilo je predviđeno da Srbija bude domaćin takmičenja u rukometu na pesku, odbojci i sportskom penjanju. Umesto toga, rukomet na pesku će se igrati u Zagrebu, sportsko penjanje biće održano u Katovicama, dok će se najbolji univerzitetski odbojkaši i odbojkašice umesto u Zrenjaninu, za odličja nadmetati u poljskom Lođu.

Ipak, propustima i nemaru resornih institucija za studentski sport ovde nije kraj. Najnoviji primer “neprijateljskog” odnosa države ka ovom obliku sportskog udruživanja pojavio se u medijima krajem jula ove godine.

Naime, srpskim studentima onemogućen je odlazak na letnju Univerzijadu koja je održana u Napulju od 3. do 14. jula. Glavni razlog što naši sportisti, koji su na prethodnoj Univerzijadi u Kineskom Tajpeju osvojili četiri zlatne medalje, prvi put u istoriji ovog takmičenja nisu učestvovali na istom, jeste to što Ministarstvo sporta nije uplatilo novac na račun Univerzitetskog sportskog saveza Srbije (USSS).

Bez prilike da odbrani zlato iz Kine ostala je između ostalih muška vaterpolo reprezentacija. O važnosti ovog takmičenja svedoči izjava našeg vaterpoliste koji je za “Blic” rekao kako su oni bili spremni da do Italije putuju i autobusom ili čak vozom:

„Ako Ministarstvo sporta nije dalo novac, siguran sam da su mogla da se nađu makar minimalna sredstva da na put krenemo autobusom ili vozom, ako ne već avionom, kako su neke od naših kolega prošle godine išle u Portugal na Evropske univerzitetske igre“ – rekao je tada jedan od studenata vaterpolista koji je insistirao da ostane anoniman.

Naznake boljeg stanja bi se verovatno osetile samim angažovanjem Ministarstva sporta, odnosno realizacijom onog što se može naći u zvaničnim dokumentima ovog Ministarstva, umesto da to predstavlja samo nužnu formalnost.

Na kraju, dolazimo do zaključka da sistem koji je uspostavljen u Srbiji ne radi u korist univerzitetskog sporta, da njegov značaj nije u dovoljnoj meri prepoznat u javnosti, kao i da je zbog pogrešno postavljenih nadležnosti jedino moguće uspeti zahvaljujući talentu.

U zemlji u kojoj sport finansira Ministarstvo prosvete, a ne sporta, u kojoj već dve decenije na fakultetima ne postoji nastava fizičkog vaspitanja, i u kojoj studenti nemaju adekvatne uslove za bavljenje istim, nemoguće je osloniti se na sistem.


“Od studentskih terena do svetske elite”

Od studentskih terena do svetske elite, Stefan Jović; foto: fiba.basketball

Neki od učesnika univerzitetske lige Niša tokom godina dosegli su vrhunac profesionalne karijere nastupanjem za nacionalni tim Srbije na prvenstvima Evrope i sveta, odnosno Olimpijskim igrama. Jedan od njih svakako je i plejmejker Himkija i košarkaške reprezentacije Srbije, Stefan Jović, koji je od prve godine studija predstavljao Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja u Nišu. Nišlija je bio član generacije koja je na Univerzijadi u ruskom Kazanju 2013. osvojila bronzanu medalju, a takođe je svojim igrama u dresu nacionalnog tima doprineo osvajanju srebra na Olimpijskim igrama u Riju 2016. godine.

Uspon od Ekonomca do jednog od najboljih golmana sveta, Miodrag Aksentijević; foto: uefa.com

Još jedan od studenata niškog Univerziteta koji su preko studentskih terena značajno napredovali u svojoj karijeri i profesionalno se izgradili je svakako Miodrag Aksentijević, golman futsal reprezentacije Srbije i ruskog Tjumena. Popularni „Miki“ karijeru je započeo tek sa 20 godina i to kao golman studentske ekipe Ekonomskog fakulteta. Nakon što je doprineo da „Ekonomisti“ osvoje titulu u Univerzitetskoj ligi Niša, Aksentijević je svoje bavljenje studentskim sportom krunisao 2008. godine osvajanjem trećeg mesta na Svetskom univerzitetskom prvenstvu u Poznanju. Svoj uspon do titule jednog od najboljih golmana sveta gradio je i na Evropskim prvenstvima 2016. čiji je domaćin bila Srbija i 2018. godine u Ljubljani.

Naslovna fotografija: Milovan Bratić/Projektna dokumentacija

Kako je tekao proces izrade studentskih radova saznajte od autora u videu ispod:

Ovaj tekst izrađen je u okviru projekta “Budućnost slobode informacija u Srbiji” koji sprovode Partneri za demokratske promene Srbija (Partneri Srbija).

Оvaj tekst proizveden uz finansijsku pomoć Evropske unije. Sadržaj
ovog teksta je isključiva odgovornost autora i ne može se, ni pod kojim
uslovima, smatrati odrazom stavova Evropske unije.

Published inStudentski radovi

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Skip to toolbar