Skip to content

JGSP „Novi Sad“

Autori: Sanja Kosović, Miloš Krstić

Torba je najteža kada je prazna

U 2019. godinu novosadski gradski prevoznik je ušao sa gubitkom od 190. miliona dinara. Kao razloge direktor navodi manji broj putnika i manji broj pređenih kilometara u odnosu na prošlu godinu, načelnik Gradske uprave za saobraćaj i puteve krivi veliki broj povlašćenih karata, a iz sindikata na ovi listu uzroka dodaju loše stanje voznog parka i višak zaposlenih.

O tome koliko je trenutno stanje u Javnom gradskom saobraćajnom preduzeću „Novi Sad“ (JGSP) loše, govori činjenica da je prema procenama, kako stoji u Programu poslovanja tog preduzeća za 2019. godinu, gubitak na kraju prošle godine iznosio 190 miliona dinara, a gubitak u prva četiri meseca ove godine je iznosio 94 miliona dinara.

Da nije uvek bilo ovako pokazuju brojke iz ranijeg perioda. Dobitak ovog preduzeća je od 2014. do 2015. postepeno rastao, sa 28 miliona dinara 2014. godine, na 76 miliona dinara 2015. godine, da bi već u sledećoj godini dobit naglo opala na oko 50.000 dinara, uprkos očekivanih milion.I 2017. godine je bila ista situacija. Naime, od očekivanih gotovo 2 i po miliona dinara dobitka, preduzeće je na kraju godine izgubilo skoro 300.000 dinara.

Na osnovu ovih podataka može se zaključiti da JGSP u poslednje tri godine postepeno sve lošije posluje.

Direktor JGSP-a Milovan Amidžić gubitke u 2018. godini pravda manjim brojem putnika i manjim brojem pređenih kilometara u odnosu na prošlu godinu:

–Planirani fizički obim aktivnosti u 2018. godini odstupa od procene ostvarenih rezultata u 2018. godini zbog manjeg broja prevezenih putnika i pređenih kilometara u odnosu na plan. Treba imati u vidu i činjenicu da je JGSP „Novi Sad“ javno preduzeće – a javna preduzeća ne posluju po tržišnim principima, te cena prevoza nije ekonomska.

Načelnik Gradske uprave za saobraćaj i puteve Đorđe Basarić upitan o gubicima u JGSP-u kaže da ne može detaljno da objasni gde je problem u poslovanju, jer kako kaže, on nije direktor preduzeća, samo je kao razlog izneo veliki broj povlašćenih karata, kojih je kako kaže oko 35.000.

Izgubljeni u prevozu –milioni dinara manjka

Kako je zabeleženo u Programu poslovanja JGSP-a za 2019. godinu, prihodi od prevoza putnika i izrade karata u 2018. godini iznose malo manje od 2 milijarde dinara što je za oko 52 miliona dinara manje nego prošle godine, i što je više od trećine izgubljenog novca, ali ne i 190 miliona. Na drugom mestu u istom dokumentu piše da je 2018. godine prevezeno nešto više od 81 milion putnika, što je za oko 3 miliona putnika manje nego prošle godine, a od tog broja je milion putnika prigradskog i međumesnog prevoza.

Još su na početku 2018. godine nezadovoljni radnici JGSP-a tražili od Gradske uprave Novog Sada da se preduzmu mere u rešavanju, kako su tada rekli „sve teže situacije u preduzeću“. Usledio je jednosatni štrajk u martu te godine, jer kako su radnici tada kazali, nije bilo nikakvog pomaka u rešavanju problema i ispunjenju njihovih zahteva, da bi već sledećeg meseca, nakon zakazanog generalnog štrajka, najuže rukovodstvo JGSP-a podnelo ostavke.

Nakon što je rukovodstvo JGSP-a u aprilu 2018. podnelo ostavke, izabrano je novo sa Milovanom Amidžićem na čelu. Predsednik sindikata „Nezavisnost“ JGSP Obrad Tepić nakon izbora novog rukovodstva rekao je da  prethodno rukovodstvo JGSP-a nije namenski trošilo novac i olako shvatalo nagomilane probleme u ovom preduzeću, te da novo rukovodstvo mora da ulaže u najneophodnije, od čega je obnavljanje voznog parka i održavanje vozila naveo kao najbitnije.

Gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević u tom periodu rekao je:„da očekuje oporavak situacije u ovom preduzeću, kako u ekonomskom, tako i u pogledu međuljudskih odnosa u cilju očuvanja javnog preduzeća na zadovoljavajućem nivou“.

Komentarišući trenutnu finansijsku situaciju nakon gradonačelnikove najave oporavka, Obrad Tepić kaže da se stanje u 2019. godini nije poboljšalo. On smatra da na poslovanje najviše utiče stanje voznog parka koji je, kako kaže, u lošem stanju:

Vozni park je izuzetno zapušten i u katastrofalnom je stanju. Zbog toga se dosta ulaže u delove, a pošto su vozila stara i potrošnja goriva se povećava. Nijedan od parametara koji utiču na poslovanje nije ukinut. Nije smanjen broj zaposlenih što je još jedna stavka koja doprinosi tome – kaže Tepić i dodaje da na loše finansijsko stanje utiče i broj besplatnih karata koje finansira Grad Novi Sad.

JGSP Novi Sad trenutno u voznom stanju ima 267 autobusa, a od toga je više od četvrtine, odnosno 72 autobusa, starije od 20 godina. Oko 100 je starije od 10 godina, a 24 autobusa su iz 1991. godine. U JGSP-u priznaju da imaju problema sa starošću voznog parka, čija je prosečna starost 12 godina, kako je navedeno u odgovoru na zahtev za pristup informacijama od javnog značaja. Kapitalne subvencije, odnosno novac koji Grad Novi Sad izdvaja za kupovinu novih autobusa je, prema planu za ovu godinu iznosi 450 miliona dinara, a jedan gradski autobus sa pogonom na prirodni gas prema, Programu poslovanja JGSP-a za 2019. godinu, u proseku košta oko 17 miliona dinara ili oko 145 hiljada evra.

Sudski sporovi

JGSP „Novi Sad“ je tuženi u više sudskih postupaka, od kojih je po vrednosti najveći onaj koji protiv njega vodi DP „Novi Sad – Gas“. Spor traje od 2011. godine, a od 2017. je JGSP pod žalbom, koja je u februaru 2019. godine odbijena. Vrednost ovog spora je 125 miliona dinara, a u bazi postupaka novosadskog Privrednog suda kao razlog spora stoji samo „Dug“. Krajem 2016. godine je završen sudski spor iz 2011. godine u kom je JGSP-u na osnovu sudskog poravnanja naloženo da Fondu solidarnosti Novi Sad isplati dug od gotovo 38 miliona dinara mesečnom otplatom. Ukupni sudski troškovi i troškovi veštačenja su u 2018. godini u odnosu na godinu pre za 22 posto veći.

Prema mišljenju Đorđa Basarića, Grad Novi Sad ne izdvaja dovoljno novca za kupovinu novih autobusa.

Profesor Pavle Pitka sa Departmana za saobraćaj Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu kaže da je pitanje finansiranja javnih prevoznika generalni problem, ne samo kod nas, već i u svetu:

Postoji regulisan model, model ograničene konkurencije i deregulisan model. Regulisan je onaj u Novom Sadu, gde je grad vlasnik preduzeća koji obavlja prevoz. U Evropi se primenjuje ograničeni model konkurencije, i svuda u Evropi javni prevoz je subvencionisan. Te subvencije su od nekih 10 do 20 posto pa sve do 30 ili 40. Tako da, da biste imali dobar prevoz, on mora biti subvencionisan od strane grada – rekao je Pitka zaključivši daproblem verovatno postoji zato što subvencije Grada Novog Sada nisu dovoljno velike.

Direktor JGSP-a je najavio da, će ukoliko rebalansom gradskog budžeta budu odobrena dodatna sredstva, prvi od novih autobusa biti pušteni u saobraćaj ove jeseni.

Prema pisanju Dnevnika, gradski prevoznik je prošle godine odustao od kupovine pet novih autobusa, zbog privatizacije Ikarbusa, od kojeg je planirana kupovina vozila. Odlučeno je da se nepotrošeni novac uloži u otplatu sedam autobusa kupljenih na lizing 2016. godine.

Starost voznog parka naravno ne utiče samo na statistiku, već i na mehaničko stanje autobusa, koje sa povećanjem staža biva sve lošije, a time i kvalitet prevoza putnika opada, a kako navodi direktor Amidžić, preduzeće, uz redovne tehničke preglede na svake pola godine, autobuse šalje na vanredne preglede na svaka tri meseca, i uz to se u toku meseca pregleda određena grupa vozila.

Ove godine su troškovi popravki manji od planiranih zbog utroška rezervnih delova, jer su popravke vršene u manjem obimu i zato što se vodilo računa da se nabavlja samo ono što je potrebno, navedeno je u ovogodišnjem Programu poslovanja.  Neispravnost vozila, kako je rekao Tepić, veliki je problem, jer od 267 vozila u voznom parku, 200 vozila izlazi u saobraćaj, što znači da je oko 80 vozila uvek van stroja.

Foto: Miloš Krstić

Prema sopstvenim preporukama,JGSP svake godine treba da obnovi 10 posto voznog parka, odnosno da kupi oko 25 novih vozila.

Vozili se u duetu po ovome belom svetu

Opšte je poznato da Srbiji nedostaje profesionalnih vozača. Kako je rečeno u zahtevu za pristup informacijama od javnog značaja, od oktobra 2017. godine, do oktobra 2018. godine, JGSP Novi Sad je napustilo 113 vozača. Vozači ne napuštaju samo svoje firme, već odlaze i u inostranstvo, a u najvećoj meri u Sloveniju, Austriju ili Nemačku, gde su plate, kako je navedeno na portalu Mašina, između 1.200 i 2.500 evra, što je 3 do 7 puta više od prosečne zarade vozača gradskih autobusa u Srbiji, koja iznosi oko 370 evra.

Kako stoji u Programu poslovanja JGSP Novi Sad za 2019. godinu, neto zarade su već godinama iste zbog zabrane povećanja plata. Da problem sa vozačima postoji, kaže i profesor Pavle Pitka:

U Srbiji postoji problem sa brojem vozača, pre svega, brojem kvalifikovanih vozača, jer svi smo svesni odlazaka naših ljudi u inostranstvo, a to se događa sa vozačima najčešće.

Direktor JGSP-a Milovan Amidžić priznaje da u preduzeću imaju problem sa odlivom vozačkog kadra. On objašnjava da, iako je taj problem prisutan, on ne ugrožava organizaciju javnog prevoza. Kako je rekao, da bi sprečili probleme koji nastaju prilikom odlazaka vozača, u JGSP je još od 2017. godine stalno otvoren konkurs za radna mesta vozača, što je republička Vlada odobrila uprkos zabrani zapošljavanja u javnom sektoru koja je stupila na snagu još krajem 2013. godine.

Da nedostatak vozača na tržištu rada utiče negativno na kvalitet usluge, za šta je delom zaslužan i otvoreni konkurs za zapošljavanje, zapaža i predsednik sindikata „Nezavisnost“ Obrad Tepić. Kako on kaže u poslednjih 20 ili 30 godina JGSP je imao kvalitetne vozače, a većina onih koji trenutno voze ne mogu ni da se porede sa njima:

Nekada smo imali izuzetno dobre vozače i faktički smo uvek na tržištu birali one bolje. Od 30 prijavljenih mogli smo da izaberemo 10, a danas je situacija takva da maltene svi koji se prijave budu primljeni, a o kvalitetu ne mogu ni da pričam, nije ni blizu onakav kakav je bio – kaže Tepić.

O iskustvu posle kojeg je posumnjao da JGSP prima koga stigne priča student iz Beočina, Stefan Kosanović, koji se ceo život vozi javnim prevozom:

To je bilo prošlo leto. Ulazim ja u bus, koji je prepun i stajem pored vozača, jer drugde nema mesta. U jednom trenutku pogleda on u mene, pogledam ja u njega i kaže mi: „E prijatelju, je l’ ovo put za Beočin? Gde ja skrećem u Kamenici? Je l’ skrećem levo il’ idem pravo?“ Ja mu, onako zbunjen, odgovaram da ide pravo. Vozač mi se izvini i kaže da je tek došao iz inostranstva. Jednom je, kaže, vozio za Lug i to pre 12 ili 13 godina. To mi se tada prvi put desilo. Zamislite da vas vozač autobusa pita da li ide dobrim putem, a pritom je put do Beočina dobro označen putnim tablama. To mi je pokazalo da oni primaju koga god stignu, ali da su manje-više ti ljudi odgovorni. Bar se nadam se neću ureći – rekao je Kosanović.

To da svi koji se prijave budu primljeni, može da se nasluti i iz plana preduzeća da u 2018. godini smanji broj zaposlenih za 35, odnosno sa 1.245 radnika na 1210 radnika, da bi se u 2018. i 2019. godini broj radnika povećao na 1295, kako je navedeno zbog odlazaka vozača i mehaničara iz preduzeća, kao i zbog većeg broja uzetih bolovanja.

Vozači koji dođu u preduzeće, prema Tepićevim rečima, po obavljenom testiranju imaju zagarantovano radno mesto, uprkos činjenici da dolaze bez iskustva vožnje autobusa. Iako je potrebno da vozači poznaju saobraćajne propise, prođu test psiho-motornih sposobnosti, i proveru rukovanja autobusa u saobraćaju i na poligonu, vozači solo autobusa, kojih je 280, ne moraju da imaju prethodno iskustvo da bi se zaposlili u JGSP-u, a pripravnički staž kako kaže direktor Amidžić, zakonska je obaveza za vozače bez iskustva.

Foto: Miloš Krstić

U odgovoru na zahtev za pristup informacijama od javnog značaja iz JGSP-a su kazali da vozači nisu obavljali pripravnički staž. Tepić uverava da 90 posto vozača koji dođu imaju prethodno vozačko iskustvo, ali smatra da je potreban jedan period u kojem će novopridošli vozači steći potrebno iskustvo u vožnji gradskog prevoza. On je mišljenja da se, iako su zarade u maloj meri povećane oko Nove godine i situacija izgleda bolje nego prošle godine, ovaj problem može rešiti samo vidnim povećanjem zarada vozača autobusa, jer se vozači i dalje žale na niske plate.

Vozači kondukteri ili: Kako su vozači naučili da ne brinu i zavoleli elektronski sistem naplate karata

Ono što predstavlja dodatni izazov vozačima je činjenica da osim što voze autobus, takođe moraju i da putnicima naplaćuju karte, jer vozila su bez konduktera, ali i bez modernog sistema naplate karata. Od 2016. godine JGSP u planu ima nabavku elektronskog sistema  za naplatu karata, ali kako profesor Pitka objašnjava, već nekoliko tendera je propalo. Na pitanje o eventualnom uvođenju ovog sistema u javni prevoz, direktor Milovan Amidžićodgovara da, s obzirom na goruće probleme koje je preduzeće imalo, planirana modernizacija naplate nije mogla biti realizovana. U Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova u JGSP „Novi Sad“ pun naziv radnog mesta vozača je – vozač-kondukter autobusa.

Obrad Tepić podržava uvođenje elektronskog sistema naplate, ali takođe priželjkuje i generalno moderniji i tehnički ispravniji vozni park:

U situaciji kada se obnovi vozni park, kada vozila budu opremljena, ispravna, da imaju klimu koja je jako bitna u letnjem periodu, da imaju dobro grejanje za zimski period i još ako bi se elektronski sistem naplate uveo da vozači nemaju dodatni posao provere karata, onda bi im daleko lakše bilo – rekao je Tepić.

Prema rečima profesora Pitke, u poslednjih 20 godina broj stanovnika u Novom Sadu raste, dok broj putnika u Javnom gradskom saobraćajnom prevozu se konstantno smanjuje. To je, kako kaže, jednim delom zbog toga što kvalitet usluga JGSP-a stagnira u poslednjih nekoliko decenija.

U poslednjih 30 godina  JGSP nije ponudio ništa novo, a u međuvremenu se kvalitet života poboljšao, iako je standard opao. Kvalitet života raste, a kvalitet javnog prevoza ne prati to – rekao je on i dodao da bi uvođenje elektronske naplate bilo korisno i korak napred, i da Novi Sad kao i ostali gradovi treba da uvede savremene vidove elektronskog plaćanja.

Foto: Miloš Krstić

Glavne pritužbe građana se, pak, ne odnose na nemodernost usluga JGSP-a već se one odnose uglavnom na, kako navodi direktor ovog preduzeća, nedolazak autobusa. Najčešći razlozi zbog kojih dolazi do neodržavanja planiranih polazaka, uverava on, jesu saobraćajne nezgode koje su sprečile kretanje autobusa trasom, otkaz autobusa na liniji usled kvara, saobraćajne gužve koje su otežavale kretanje vozila na trasi i izmene trasa kretanja zbog najavljenih radova na putnoj mreži.

Prema prošlogodišnjem istraživanju portala radija „021“, više od 1.500 autobusa JGSP-a na 10 najfrekventnijih i najbitnijih gradskih i prigradskih linija nije uopšte krenulo po planiranom redu vožnje. Linija 9 nije krenula na vreme 290 puta, linija 2 čak 319 puta, „osmica“ 286 puta, dok linija 3 nije stigla na vreme 264 puta, a „kec“ 191 put.

Da situacija u kojoj se trenutno nalazi JGSP može da se reši u narednim godinama, uveren je Obrad Tepić, ali kaže da će za to preduzeću biti potrebna pomoć:

JGSP ne može sam da se izvadi iz problema. Potrebna je podrška lokalne samouprave. Ukoliko ostvare plan da se do 2020. godine obnovi polovina voznog parka, onda će se uštedeti i na rezervnim delovima. Treba da se reši i zarada vozača i onda će to biti potpuno druga priča – zaključuje Tepić.

Starost voznog parka i neispravnost vozila, manji broj putnika, nedovoljna pomoć Grada Novog Sada, kao i konstantni problemi sa manjkom vozača autobusa su faktori koji utiču na negativnu promenu u poslovanju JGSP-a. Da li će posle nabavke novih autobusa, ako nabavka stvarno bude ostvarena, preduzeće početi sa oporavkom je upitno, ali do tad će rukovodstvo morati da razmotri, kako je jednom prilikom rekao Obrad Tepić, da li je poslovanje koje vodi domaćinsko ili ne.

Naslovna fotografija: Miloš Krstić

Kako je tekao proces izrade studentskih radova saznajte od autora u videu ispod:

Ovaj tekst izrađen je u okviru projekta “Budućnost slobode informacija u Srbiji” koji sprovode Partneri za demokratske promene Srbija (Partneri Srbija).

Оvaj tekst proizveden uz finansijsku pomoć Evropske unije. Sadržaj
ovog teksta je isključiva odgovornost autora i ne može se, ni pod kojim
uslovima, smatrati odrazom stavova Evropske unije.

Published inNovi SadStudentski radovi

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Skip to toolbar